Nakon završetka fakulteta možda najveća promjena koju sam osjetio bila je spoznaja da više nisam student.
Zvuči banalno. Vjerojatno sam mogao smisliti i početak koji neće izazvati reakciju „No s*it Sherlock”, ali pogledajmo na to ovako.
Dok studiraš, status studenta pruža neku vrstu zaklona. Nemaš praktički nikakav prihod? Studiraš. Proveo si pola dana gejmajući? Student si. Otputovao si na dva mjeseca? Pa dobro, kad ćeš ako nećeš sada.
Iza tog “student sam” krije se prešutno podrazumijevanje da još nisi do kraja zakoračio u svijet odraslih. Od tebe se očekuje da učiš, istražuješ, pogriješiš i tek pokušavaš shvatiti što ćeš zapravo raditi sa sobom.
Onda završiš fakultet i taj zaklon preko noći nestane.
Diplomu imam, imam li i iskusvo?
Izlazak na tržište rada izgleda potpuno drugačije kada više nema fakulteta kojem se možeš vratiti u listopadu.
Posebno ako tijekom studiranja nisi odradio barem jednu praksu, uključio se u neki projekt, volontirao ili na bilo koji drugi način stekao nešto konkretnog iskustva. Odjednom si na tržištu rada, svjež s fakulteta, s diplomom u ruci i puno manjim brojem otvorenih vrata nego što si možda nekoliko godina ranije zamišljao.
Na taj osjećaj te fakultet baš i ne pripremi.
Postoji vrlo jasno zacrtan put do diplome. Prvo osnovna škola, zatim srednja, fakultet, ispiti, seminari i na kraju obrana završnog ili diplomskog rada. U svakoj fazi znaš otprilike što je sljedeće.
Nakon diplome više nema sljedećeg semestra.
Treba ga smisliti sam.
Poduzetništvo kao survival mode
Sličnu sam promjenu ponovno osjetio kada sam prije nekoliko mjeseci krenuo u poduzetništvo.
Skroz druga priča.
Okej, radiš. Znaš što nudiš i znaš što želiš raditi. Ali sada treba pronaći nekoga kome to treba i, najbanalnije rečeno, objasniti zašto bi baš tebi trebao dati svoj cash.
Nitko ti više automatski ne daje zadatak, projekt ili plaću na kraju mjeseca. Jedan dio vremena radiš posao zbog kojeg si sve pokrenuo, a drugi dio pokušavaš osigurati da tog posla bude i sljedeći mjesec.
Koliko god to bilo zanimljivo i uzbudljivo, postoji i druga strana priče. U jednom trenutku shvatiš da si pomalo prešao u survival mode.
I baš zato iskustvo prikupljeno tijekom studiranja kasnije vrijedi puno više nego što se tada možda čini.
Fakultet je temelj, iskustvo pravi razliku
Kad se pogleda samo komunikološka struka, svake godine na tržište rada dolazi nova generacija ljudi s vrlo sličnim diplomama. A broj poslova koji ih čeka nije toliki.
Diploma je važna, ali teško može biti jedina stvar koja nekoga razlikuje od osobe koja je nekoliko stolica dalje sjedila na istim predavanjima i polagala iste ispite.
Razliku često naprave upravo stvari koje u trenutku studiranja izgledaju sporedno: praksa od nekoliko mjeseci, volontiranje na projektu, studentska udruga, organiziranje događaja, pisanje tekstova, vođenje društvenih mreža ili jednostavno upoznavanje ljudi iz struke.
Ne mora svaka od tih stvari završiti poslovnom ponudom. Neke neće voditi nikamo. Neke će biti potpuni promašaj. Ali svaki takav pokušaj daje barem jednu stvar koju nakon fakulteta više nije tako jednostavno dobiti: priliku da nešto naučiš dok se od tebe još uvijek ne očekuje da sve znaš.
Zato, ako bih nekome tko danas studira trebao dati jedan savjet, bio bi ovaj:
Volontirajte. Budite aktivni. Budite snalažljivi. Budite radoznali. Iskoristite činjenicu da ste studenti i probajte stvari dok još imate taj luksuz.
Za izlaske će biti vremena.
Uostalom, pivo ima jednak okus i u 20-ima i u 30-ima.
